Dok je današnji život nezamisliv bez električne energije i uređaja koji funkcionišu zahvaljujući njoj, gotovo nestvarno djeluje činjenica da je prije samo jednog vijeka ona bila nepoznanica u brojnim sredinama, pa i u Rogatici. Prva sijalica u Rogatici zasijala je 1934. godine, prije više od devet decenija. A kako je do toga došlo?
Vjerovatno prva pomisao bi bila da je električna energija u Rogaticu došla izgradnjom hidroelektrane „Slaviša Vajner Čiča“ u Mesićima. Međutim, ovaj objekat pušten je u rad tek 1950. godine, čak šesnaest godina nakon što je „elektrika“ već bila prisutna u Rogatici.
Javnosti je danas skoro u potpunosti nepoznata činjenica da je u Mesićima prije hidroelektrane postojala termoelektrana. Sve je počelo 1919. godine, kada je pokrenuta eksploatacija mrkog uglja u obližnjim Kukavicama. Jedan od najvećih izazova bio je transport uglja do željezničke stanice u Mesićima, odakle je uskotračnom prugom i čuvenim „ćirom“ otpreman dalje.
Vlasnik rudnika, inženjer Hans Karlon, došao je na ideju da umjesto zaprežnim kolima, ugalj do stanice doprema žičarom. Za te, i ostale potrebe pogona, Karlon je u periodu između 1928. i 1930. godine u Mesićima izgradio termoelektranu i dalekovod do Kukavica, a zatim od Kukavica do Mesića i žičaru dugu 3 kilometra.
Kako se proizvodnja električne energije povećavala, stvoreni su uslovi za njenu distribuciju i prodaju, najprije u Rogatici, a potom i u Goraždu i Foči. Uvođenje „svjetla“ bilo je izuzetno skupo i za današnje uslove – priključak je koštao oko 4.000 dinara, što je u to vrijeme bilo ekvivalentno vrijednosti dva para volova. Ni cijena kilovat-sata nije bila zanemarljiva, iznosila je oko 4 dinara, dok je npr. kilogram mesa koštao između 6 i 8 dinara.
Električno osvjetljenje najprije su dobile važnije ustanove, ugostiteljski objekti i domovi imućnijih građana. U boljim lokalima pojavljuju se i prvi radio-aparati, dok je javna rasvjeta u glavnoj ulici uvedena 1937. godine.
Mesićka termoelektrana je, nažalost, imala kratak radni vijek. Tokom Drugog svjetskog rata, 1942. godine, njom su upravljale njemačke snage, nakon čega su je partizani sredinom iste godine minirali i uništili. Poslije rata nije obnavljana, a njenu ulogu preuzela je novoizgrađena hidroelektrana, prvi objekat te vrste u novonastaloj državi.
Iako je termoelektrana nestala, tragovi tog vremena i danas su prisutni. Nekadašnja upravna zgrada i dalje postoji u centralnom dijelu Mesića, a na pojedinim lokacijama mogu se uočiti i ostaci temelja žičare. Ipak, možda najbolji svjedok tog perioda je trafostanica u rogatičkom naselju Toplik, koja osim što je i dalje aktivna u elektroenergetskom sistemu, povezuje današnjicu sa vremenom i ljudima kojih više nema.
istokplus.com
