Malo je ljudi koji sa toliko posvećenosti i stručnosti čuvaju kulturno nasljeđe našeg kraja kao Sofija Vučićević iz Mokrog.
Etnomuzikološkinja, istraživačica i univerzitetska saradnica, Sofija je svoje znanje i ljubav prema tradiciji pretvorila u misiju očuvanja izvorne pjesme Romanije i Republike Srpske. Njeno učešće na međunarodnom projektu “Voices Across Borders“ u Krakovu potvrda je da kulturno blago našeg podneblja ima mjesto i vrijednost na evropskoj sceni.
Kroz naučni rad, terenska istraživanja i međunarodnu saradnju, Vučićevićeva povezuje prošlost i sadašnjost, pokazujući da tradicija nije samo sjećanje na neka davna vremena, već živi dio identiteta jednog naroda.
ISTOK plus: Sofija, kako je počela Vaša ljubav prema tradicionalnoj muzici i koliko je odrastanje u Mokrom uticalo na izbor Vašeg životnog poziva?
Ljubav prema tradicionalnoj muzici zapravo se razvijala tokom studija. Već u drugom razredu Gimnazije i srednje muzičke škole znala sam da ne želim nastaviti sa intrumentalnim smjerom i da mi se proučava neka oblast koja je dovoljno široka, a opet ostaje u okvirima muzike i naroda. Takođe, druga opcija bila mi je ekonomija, jer sam imala interesivanja i u tom pravcu, ali kako sam položila prijemni iz etnomuzikologije na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci nekako sam nastavila da slijedim svoj put.
ISTOK plus: Nedavno ste predstavljali pjevačku tradiciju Romanije u Krakovu. Kakvi su bili utisci evropske publike kada su prvi put čuli izvorno pjevanje našeg kraja?
Na radionici u Krakovu, pored Poljaka, bile su i djevojke porijeklom iz Ukrajine i Bjelorusije, tako da im je tekst i pismo bilo poznato, ali zvuk romanijske kajde apsolutno nepoznat. S bzirom na to da romanijska kajda pripada pjevanju starije tradicije, odnosno polifonom pjevanju, koje karakteriše uzak ambitus I sazvuk koji nije ipak zastupljen u svakodnevnom životu, s jedne strane im je ta tradicija bila vrlo nepoznata I čudna, al isa druge strane željeli su da je uče. Iskreno, ja sam bila skepčitna i mislila sam da neće moći da savladaju, ali one su kroz pola sata počele da je izvode. Moram napomenuti da su u pitanju djevojke koje inače praktikuju tradicionalno pjevanje Poljske i zemalja u blizini, kao i zemlje iz našeg regiona, ali nisu učili dosad nijednu pjesmu iz Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.
ISTOK plus: Šta je za Vas najvrednije u tradicionalnim pjesmama Romanije i po čemu su one posebne u odnosu na druge muzičke tradicije Balkana?
Mislim da je svaka tradicionalna muzika najljepša onome ko odatle i potiče – pa tako i meni, s obzirom na to da sam iz Mokrog, ali moram priznati da mi je tradicionalna vokalna muzika generalno sa bilo kog područja Republike Srpske vječita inspiracija, jer čini mi se da nismo još uvijek svjesni kakvo bogatstvo imamo kada je u pitanju nematerijalno kulturno nasljeđe.
ISTOK plus: Kada biste nekome ko nikada nije bio na Romaniji morali opisati naš kraj jednom pjesmom, koja bi to bila i zašto?
Kada je u pitanju romanijska kajda, iako ona pripada starijem dvoglasnom pjevanju, postoji mnoštvo model po Kojima se određena kajda izvodi. S tim u vezi, ja bih možda odabrala pjesmu sa stihovima: ,,Zapjevajte moja braćo mila, nek’ nas čuje s Jahorine vila” koju izvodi grupa Romanija, sada muška izvorna grupa KUD-a ,,Romanijska vrela” i ,Romanija odgojila momke, ravne Pale lijepe djevojke” u izvođenju ženske pjevačke grupe KUD-a ,,Mladost” i pokojne tete Rade Vuković, od koje sam mnogo naučila. A I moj prvi teren bio je u januaru 2014. upravo sa izvornim grupama KUD-a ,,Mladost”. Razlgz bog kojih sam odabrala te pjesme jeste način na koje se one izdvoje I koji postaje ‘’prepoznatljiv’’ za takvu vrstu pjevanja, a svakako i radi stihova.
ISTOK plus: Koliko je važno da mladi danas upoznaju i čuvaju tradiciju svojih predaka?
Čini mi se da mi i dalje nismo svjesni da tradicija živi samo što je ona promijenila ulogu koju je nekada imala. Svakako da je važno da mladi uče i da pokušaju da razumiju proces u kome je ona nastajala i kako se danas tradicija održava i njeguje. Kao primjer ću spomenuti mladu grupu iz Foče – grupa ,,Pređel’’ koja je pretežno usmenim putem učila tradicionalno pjevanje, a imam i podatak da su pojedini učili od učitelj još u Osnovnoj školi. Važno je da učitelji, nastavnici i profesori imaju svijest o njegovanju vlastite tradicije jer su ipak oni veoma značajni kroz odrastanje, a i svakako obrazovanje.
ISTOK plus: Često se govori da globalizacija potiskuje lokalne identitete. Može li tradicionalna muzika biti odgovor na taj izazov?
Kada je u pitanju tradicionalna muyika, mislim da se generalno budi svijest o značaju koji ona može da ima u današnjem životu, a naročito među mlađom populacijom. U odnosu kakvo je stanje bilo prije 10 i više godina i kako je danas, budi je svijest o značaju i njegovanju tradicionalne muzike. Angažovana sam u ansamblu narodnih igara i pjesama ,,Veselin Masleša’’ gdje sam učila gradsku omladinu tradicionalne pjesme iz tog kraja, koje smo snimili i objavili na kompakt disku i tako smo dali prostor i značaj izvornog, autentičnog pjevanja, posebno kod mladih ljudi. Takođe, nas etnomuzikologa nema puno, ali opet nas ima dovoljno iz različitih krajeva Republike Srpske i vjerujem da će svako zajedničkim snagama raditi na promociji vlastitog i logalnog nasljeđa, koje pripada kulturnom identitetu Srba.
ISTOK plus: Da li ste ikada pomislili da odustanete od svog puta i šta Vas je tada vratilo muzici i istraživanju tradicije?
Svakako da jesam i često sam razmišljala da li sam izabrala dobar put i da li sam trebala da upišem nešto drugo. Međutim, svaki odlazak na teren mi daje svrhu mog zanimanja i osjećaj da je ipak dobar pravac kojim sam krenula. Svakome preporučujem, bez obzira na to čime se bave, da pronađu etnomuzikologa i da krenu sa njim na teren, jer nema ljepše mudrosti nego narodne.
ISTOK plus: Koju poruku biste poslali mladim ljudima sa Romanije koji razmišljaju da se bave naukom, umjetnošću ili istraživanjem kulturnog nasljeđa?
Meni je drago što sam uvijek imala podršku roditelja, šta god da odaberem, nekako sam se vodila svojim srcem, a bez ljubavi mislim da je teško baviti se umjetnošću ili bilo kojim naučnim istraživanjem. Stoga, samo naprijed u želji da doprinesete svom narodu i nauci.
ISTOK plus: Kada jednog dana neko bude pričao o Sofiji Vučićević, po čemu biste voljeli da Vas pamte?
Voljela bih da zaista uradim ono što mogu i što je do mene kako bih podstakla omladinu da njeguje svoje nasljeđe i na adekvatan način promovisala tradicionalno pjevanje iz romanijiskog područja, ali i svakako iz Republike Srpske, te da se na taj način odužim svim nosiocima i prenosiocima tradicije, koje imamo aktuelne i danas, našim dedama i bakama
Priča Sofije Vučićević pokazuje da veliki rezultati mogu nastati i u malim sredinama kada se znanje, rad i ljubav prema vlastitim korijenima spoje u jednu misiju.
Njeni uspjesi nisu samo lično dostignuće, već i razlog za ponos Mokrog, Pala i cijele Sarajevsko-romanijske regije, čije kulturno bogatstvo zahvaljujući njenom radu dobija zasluženo mjesto na evropskoj kulturnoj mapi.
Izvor: ISTOK plus /istokplus.com(