Dr Kristina Stupar u novembru prošle godine vratila se sa petogodišnje specijalizacije i tada je Bolnica „Srbija“ Istočno Sarajevo dobila još jednog pedijatra. Dr Stupar je 2018. godine diplomirala na Medicinskom fakultetu u Foči sa prosjekom 9,32 gdje je stekla zvanje doktora medicine.
Od oktobra 2020.godine bila je na specijalizaciju iz pedijatrije, u toku koje je sticala znanje u više ustanova uključujući matičnu ustanovu Bolnicu “Srbija” Istočno Sarajevo, Bolnicu Foča i najveći dio specijalizacije provela je u Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i djeteta „dr Vukan Čupić“ Beograd.
ISTOK plus: Zašto ste odabrali pedijatriju za specijalizaciju?
Oduvijek sam znala da želim specijalizaciju u kojoj će biti mnogo kliničkog rada, razmišljanja i povezivanja stvari. Kod djece često morate posmatrati i ono što nije izgovoreno, povezivati naizgled nepovezane simptome i kroz razgovor sa djetetom i roditeljima doći do prave slike. To mi je uvijek bilo posebno zanimljivo i izazovno.
Ipak, vjerujem da ne biramo uvijek mi profesiju – nekada profesija izabere nas. Možda upravo zbog naših osobina, načina razmišljanja, strpljenja, empatije i načina na koji pristupamo ljudima. Kod mene je pedijatrija vremenom postala upravo to, spoj svega što sam željela od svoje profesije, ali i nečega što je, na neki način, odgovaralo meni kao osobi.
ISTOK plus: Kako je izgledao Vaš put tokom specijalizacije?
Svaka specijalizacija je jedan težak i izazovan podvig koji svaki ljekar prolazi. Ja sam svoju specijalizaciju obavljala u našoj bolnici, JZU Bolnica „Srbija“ Istočno Sarajevo, potom u Univerzitetskoj bolnici Foča, a najveći dio na Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta „Dr Vukan Čupić“ u Beogradu. Imala sam priliku da upoznam širok spektar pedijatrijskih stanja, upoznala dosta divnih ljudi i kolega koji su mi, svako u svojoj mogućnosti i na svoj način, doprinijeli da ponesem što više znanja i iskustva iz svake oblasti.
Shvatila sam da medicina nije samo ono što piše u knjigama, već da je važno znati prepoznati dijete ispred sebe, procijeniti njegovo stanje i razumjeti šta se iza određenih simptoma zapravo nalazi.
Specijalizacija me je naučila i da budem sigurnija u svoje odluke, ali i da uvijek ostanem otvorena za učenje i da ne postoji ništa loše u tome da pitaš, provjeriš ili potražiš drugo mišljenje.
Bilo je, naravno, i teških, stresnih i iscrpljujućih perioda, ali i mnogo lijepih trenutaka, posebno kada vidiš da se dijete koje je bilo ozbiljno bolesno oporavlja i odlazi kući dobro. Takvi trenuci nekako daju smisao svemu što radiš.
ISTOK plus: Znamo koliko je podrška matične ustanove važnaa mladim ljekarima na specijalizaciji. Kakvo je Vaše iskustvo od samog upućivanja na specijalizaciju do povratka u Bolnicu „Srbija“?
Tokom specijalizacije imala sam podršku Bolnice, prije svega kroz mogućnost da svoje znanje i iskustvo stičem u različitim zdravstvenim ustanovama, kako sekundarnog, tako i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite.
Mislim da je to za pedijatriju posebno važno, jer je ona veoma široka oblast i obuhvata veliki broj različitih stanja, od najčešćih i blažih bolesti do kompleksnih i životno ugrožavajućih stanja koja zahtijevaju multidisciplinarni pristup i liječenje u tercijarnim ustanovama, kao i pristup različitim uzrastima djece.
Omogućeno mi je da učim, da stičem iskustvo i da se postepeno izgradim u ljekara koji danas može sigurnije i kompetentnije da radi sa svojim pacijentima.
ISTOK plus: Šta Vam je najznačajnije bilo tokom usavršavanja?
Najznačajnije mi je bilo razvijanje kliničkog razmišljanja , sposobnosti da povežem ono što dijete pokazuje sa anamnezom, pregledom i laboratorijskim i drugim nalazima, a zatim sve to pretočim u konkretnu odluku. Upravo taj proces povezivanja mi je od početka bio jedan od razloga zbog kojih sam izabrala pedijatriju.
ISTOK plus: Koliko Vam je stečeno znanje pomoglo u sadašnjem radu?
Kroz sve što sam prošla tokom specijalizacije stekla sam veću sigurnost u sebe, ali i svijest o tome koliko u medicini uvijek ima prostora za učenje. Danas mnogo više cijenim iskustvo, dobar klinički pregled i sposobnost da razmišljaš svojom glavom, ali isto tako znam koliko znači imati oko sebe kolege od kojih možeš učiti.
ISTOK plus: Šta za Vas znači povratak u matičnu ustanovu nakon specijalizacije?
Moj povratak predstavlja i svojevrsnu odgovornost, ali prije svega zadovoljstvo da se vratim kao kompetentniji ljekar i da sve što sam tokom ovog puta naučila stavim u službu djece. Mislim da je to i najljepši način da opravdam cjelokupan trud koji je uložen u moj profesionalni razvoj.
Želim da ono što sam naučila ne ostane samo moje lično profesionalno iskustvo, već da kroz moj svakodnevni rad bude dostupno djeci i porodicama kojima sam sada u prilici da pomognem.
ISTOK plus: Kako biste opisali uslove rada po povratku u Bolnicu?
Imam dobre uslove za svakodnevni rad i primjenu znanja i iskustva koje sam stekla tokom specijalizacije. Takođe, važno mi je što postoji mogućnost saradnje sa kolegama i dalje razmjene iskustava i znanja.
ISTOK plus: Koje su prednosti rada u Bolnici „Srbija“?
Tokom specijalizacije veoma je važno okruženje u kojem radite, kolektiv i saradnja sa starijim i iskusnijim kolegama. Znanje iz knjiga je neophodna osnova, ali je jednako važno imati nekoga ko će svoje iskustvo, način razmišljanja i praktično znanje prenijeti na vas dok tek gradite svoj profesionalni put. Upravo ta svakodnevna saradnja i razmjena iskustava predstavljaju jednu od važnih prednosti rada u Bolnici „Srbija“.
ISTOK plus: Šta biste poručili mladim ljekarima koji razmišljaju o specijalizaciji u Bolnici?
Poručila bih im da biraju ono što zaista vole i u čemu mogu da se pronađu, ali i da budu spremni da uče, rade i stalno izlaze iz svoje zone komfora. Specijalizacija je dug i zahtjevan put, ali je istovremeno jedno od najvrjednijih profesionalnih iskustava.
Ako imaju priliku da specijalizaciju započnu u ovoj Bolnici, rekla bih im da je iskoriste , da pitaju, uče od iskusnijih kolega, koriste svaku priliku za sticanje znanja i iskustva i da ne žure da sve znaju odmah. Najvažnije je da na kraju tog puta postanu ljekari u koje će i sami imati povjerenja.
ISTOK plus: Koji su Vaši profesionalni planovi za budućnost?
Prije svega, želim da nastavim da učim i usavršavam se, jer vjerujem da se u medicini nikada ne može reći da ste završili sa učenjem. Za sada, moj najveći plan je da postanem dobar pedijatar i, prije svega, dobar čovjek , neko kome roditelji mogu da vjeruju i ko će svakom djetetu pristupiti sa dovoljno znanja, ali i sa razumijevanjem i empatijom.
Voljela bih da ono što sam kroz svoj put naučila jednog dana mogu prenijeti i mlađim kolegama, kao što su starije kolege svoje iskustvo prenosili meni.
I nekako mi je najvažnije da, kada jednog dana pogledam iza sebe, mogu reći da sam svoje znanje i vrijeme zaista stavila u službu djece i da je moj rad imao smisla. Mislim da je to za mene i najljepši profesionalni cilj.
istokplus.com