„GENOCIDAŠI“ – tako je neko u Istočnom Sarajevu odlučio da nazove čitav jedan narod. Na srpskoj trobojci u Spasovdanskoj ulici osvanuo je taj uvredljivi natpis.
Nije targetiran pojedinac. Nije targetirana osoba koja je navodno za nešto odgovorna.
Čitav narod.
I onda se ponovo postavlja pitanje o kakvom suživotu govorimo? Kako je moguće tražiti pomirenje, toleranciju i međusobno poštovanje, a istovremeno prećutkivati kada se čitav narod svodi na jednu pogrdnu etiketu? Nije u pitanju samo ovaj grafit – ova mantra se odavno provlači po društvenim mrežama.
Suživot nije jednosmjerna ulica. Suočavanje sa prošlošću ne znači kolektivno optuživanje.
Ako već govorimo o pomirenju, onda ono mora važiti za sve. Ista pravila moraju važiti za svaki narod, svaku žrtvu i svaki nacionalni simbol.
Jer ovo nije samo jedan grafit.
Ovo je pitanje za sve one koji nam godinama govore o suživotu:
Da li suživot znači da jedni druge poštujemo – ili da jedni druge trpimo?
Na to pitanje bi, prije svega, trebalo da odgovore oni koji najglasnije govore o toleranciji.
Takođe, o svemu ovome slikovito i simbolično govori i to da je mural srpske trobojke stvaran preko dana, dok je pogrdna poruka napisana pod okriljem noći – toliko o tome.
