Dok se u Sarajevu održava tzv. „Bh. povorka ponosa“ pod sloganom „Sve nam boje dobro stoje“, uz jake policijske mjere i veliki broj pripadnika bezbjednosnih službi na ulicama, samo nekoliko kilometara dalje šalje se potpuno drugačija poruka.
U Istočnom Sarajevu zgrada Gradske uprave osvijetljena bojama srpske zastave, a gradonačelnik Ljubiša Ćosić poručio je: „Ovo su naše boje, jedine koje nam dobro stoje.“
Ta slika možda najbolje pokazuje duboku društvenu, kulturnu i vrijednosnu razliku koja danas postoji između dva susjedna grada. Očigledno, jednog na Istoku, a drugog na Zapadu.
Dok jedni smatraju da su parade seksualnih „identiteta“ simbol napretka i modernog društva, drugi shvataju da se pod plaštom ljudskih prava sve agresivnije potiskuju tradicionalne vrijednosti na kojima počivaju porodica, zajednica i nacionalni identitet.
Za mnoge građane Republike Srpske, zastava nije samo komad platna niti puka dekoracija na fasadi. Ona predstavlja istoriju, žrtvu, pripadnost i kontinuitet jednog naroda. Zato nije svejedno pod kakvom zastavom stojimo.
Nije to ni stvar demokratije, jer ankete pokazuju da su oni koji smatraju da je očuvanje nacionalnog identiteta važnije od prihvatanja društvenih trendova koji dolaze sa Zapada daleko brojniji. Bićemo tolerantni i nećemo reći da je ovo tiranija manjine i zapadnjačko nametanje… Ali sve ide u tom pravcu.
Danas su Sarajevo i Istočno Sarajevo geografski bliski, ali po vrijednostima koje promovišu djeluju kao dva različita svijeta.
Jedni poručuju da im dobro stoje sve boje, dok se drugi drže svojih boja kojih se nisu odrekli ni pod Turcima, a ni pod Austrougarima.
I upravo u tome se ogleda suština današnje Bosne i Hercegovine – ne samo kao prostora različitih naroda, već i različitih pogleda na to kakvo društvo žele da grade za buduće generacije.
Izvor: ISTOK plus /istokplus.com/